POMETE PROMAJA NAJAVLJUJE - RADIO REALITY SHOW

http://pometepromaya.listen2myradio.com

KONTEJNER MALE SESTRE

radio reality show MALA SESTRA

U radio reality showu MALA SESTRA učestvuje četvoro kandidata koji se prisilno bore za glavnu nagradu, Grobno mjesto. To su gladne, iznemogle, stare i bolesne osobe, beskućnici. Osobe koje nemaju nikoga i ništa, osobe koje je društvo odbacilo i zaboravilo. Ekipa reality showa MALA SESTRA - zajedno sa specijalnim žirijem - oteće ih iz njihovih kartonskih domova sa ulice i zatvoriti ih u veliki kontejner za smeće, smješten u magacinu napuštene fabrike u predgrađu. Kontejner za smeće na sebi ima samo jedan otvor na vrhu s poklopcem, unutra nema osvjetljenja i prostran je toliko da kandidati koji budu zatvoreni u njemu popizde za dvije sekunde.

U kontejneru je postavljeno nekoliko mikrofona koji će nam omogućiti da uživo slušamo šta se to dešava u kontejneru MALE SESTRE.

I slušateljstvo će uzeti učešća u ovom radio reality showu. Slušateljstvo će smišljati zadatke za naše kandidate i glasati za svoje favorite.

Slušateljstvo će odlučivati ko od kandidata će dobiti sendvič s pokvarenom majonezom, bocu ustajale beogradske česmovače, spejskejk, kolač sa izmrvljenom vijagrom, lsd u pašteti, i još mnogo toga što će im kroz otvor na vrhu kontejnera povremeno ubacivati MALA SESTRA. Uživat ćemo u njihovim razgovorima te ih izgladnjivati do ivice smrti, navijati dok se budu tukli za komad bajatog hljeba i kap suhe vode.

Bit će tu i specijanih gostiju koji će kroz otvor na kontejneru provocirati naše kandidate, pljuvati ih, i smijati im se u lice, lupati metalnim i drugim predmetima po kontejenru i još mnogo toga.

Precjednik žirija, palamarijus doktor poluopšte madacine Pelekrat Zakletius, redovno će pratiti njihovo zdravstveno stanje odokativnom metodom. Čim žiri utvrdi da je neki od kandidata ušao u kritičnu fazu, pred smrt, započinjemo finalnu emisiju radio reality showa MALA SESTRA u kojoj će prirodna ili nasilna smrt proglasiti pobjednika/icu ovog showa.

Glavna nagrada je grobno mjesto od 14 kvadratnih centimetara, nedaleko od prilaza ulazu u gradsku deponiju smeća. Pobjednik/ica će biti spaljen/a u zahrđalim civarama komšije precjednika žirija. Spaljeni ostaci će biti transportovani u crnoj plastičnoj vreći - na biciklu zamjenika precednika žirija - do osmog kilometra autoputa, gdje će u jarku, odakle se pruža predivan pogled na gradsku deponiju smeća, biti pohranjeni u sjajnu rupu, ručni rad umjetničkog direktora radio realiti showa ... uz direktan prenos na radiju.

SLUŠAJTE RADIO REALITY SHOW "MALA SESTRA" i NEZABORAVITE,

VAŠI GLASOVI MOGU BITI PRESUDNI!

Autonomni Internet Radio

http://pometepromaya.listen2myradio.com

POMETE PROMAYA

.

Pexim SLani, alfa beta i omega bez zete pasivistickog nepokreta JOSH, napustio je nedavno nash svijet! Pexim SLani vise nije medju nama ... po svojoj zelji, sahranjen je na izvoru rijeke Trebisnjice. Na sprovodu osim nikoga nije bio niko.

Pasivisticki Nepokret JOSH zvanicno prestaje sa neradom ... klonovi Pexima SLanog takodjer napushtaju nepokret i odlaze utabanim stazama ka nekim novim/starim idolima ...

nista nije ostalo od tolikog nerada ... klonovi i ex prijatelji zeljni slave i ugleda - kakav je Pexim uzivao - su svojim aktivizmom otkrili javnosti da postoji i Fake (Lazni) Pexim SLani cije aktivnosti su uglavnom na lokalnom patriotskom forumu ...

blog Brlogar / ODJEBANIE - kao jedini medij koji je pratio nerad pasivistickog nepokreta josh, ispunit ce i posljednju zelju Pexima SLanog, a ta je bila, da objavimo njegov proglas ovcama tj vama koji ovo citate ...

Od strane policije i zlih hackera izbrisano je nase saopstenje o ubistvu Pexima Slanog na valpurgijsku noc, tako da cemo i u ovom tekstu ponoviti da je Pexim Slani ubijen u prodavnici zdrave hrane od prekomjerne doze vitamina ... Policija je objavila da se radilo o naruchenom samoubistvu ...

------------------

POSLJEDNJI PROGLAS OVCAMA od PEXIMA SLANOG


Drage moje

(uvod)
pored toga sto sam vas jebo nochas, moram vam reci, svrshio sam, al u sebi ... tako da od lizanja ostataka moje sperme nema nishta ...

(proglas ovcama)
Nasha vlada u saradnji sa progresivnom omladinom koja govori engleski i zna word treba vashu pomoch ... pomozite im da uniste sve sto se moze unistiti, narocito vase zivote ...
Dajte sansu mladim i debelim liderima ... pratite debele shupke i njihove mirise ...
I u svakom slucaju savjetujem da sto vise vremena provodite ispred TV ekrana ...

Naravno, podrzite sve osobe koje nose miris promjena, jer to su "nashi" ljudi ;) Sve su to moji klonovi, budite sigurni u to ...

Posto sam atentat narucio za ujutro, a sad je vec 1 iza ponoci, odoh da spavam, kako bi sutra mogao tragicno napustiti ovaj svijet na vashu veliku radost ...

svim svojim kolegama (sad vec izdajnicima pasivizma) porucujem da ste mi bili dobre sluge ... sad je vrijeme da si nadjete nove idole ...

Pexim Slani, 30.04. Valpurgijska Noc

Evo dragi/e moji/e, danas se navršava više od 1 god otkako je pod zemlju otišao jedan od najvećih idiota ikada, drug Nikola Tesla.
Hvala mu što je pomogao vladama širom svijeta da sve njegove izume iskoriste za do sada neviđenu kontrolu narodnih masa.

Tesla majmune, dabogda se okretao u grobu još 5 miliona godina!

DJ Denza, referent za pitanja nevjere



Pomjerite Ramazan

Zadnjih dana smo putem štampanih medija, te internet portala i foruma, u prilici pratiti polemiku izazvanu namjerom islamskih vjerskih autoriteta, da organizuju mjesec ramazana istovremeno sa održavanjem Queer festivala u Sarajevu. Uzme li se u obzir izrazito negativan stav koji religijske institucije imaju spram homoseksualne zajednice, njihova namjera da ramazan organizuju u mjesecu u kojem se dešava i Queer festival, predstavlja sasvim nepotrebnu provokaciju, ali i vješto prikriven atak na zakonom zagarantovane građanske slobode, što bi se sa  puno dalekosežnijim posljedicama moglo odraziti i na pitanje građanskih sloboda u društvu općenito. 

Iako je sa rušenjem berlinskog zida, a možda je u našem slučaju pravilnije reći sa krahom socijalističke Jugoslavije, religija skinuta sa liste bolesti (do tada se smatrala “opijumom za mase” i kao takva spadala u skupinu bolesti ovisnosti koje se  ubrajaju među vodeće svjetske društvene i zdravstvene probleme), ipak nemali je broj onih koji i dalje smatraju da se radi o pojavi koja može loše djelovati na mentalno zdravlje pojedinca, sa naročito negativnim posljedicama na društveni život zajednice.

Iako takve bojazni smatram iracionalnim i nepoželjnim, nažalost, nužno je konstatovati da stvarnost koju živimo u proteklih skoro dvije decenije, itekako daje za pravo strahovima i tvrdnjama te vrste.

Naime, uloga vjerskih zajednica u tragičnim, ratnim dešavanjima iz bliske prošlosti, kao i naše sumorne sadašnjosti, uopšte nije bezazlena. Unatoč formiranju Međureligijskog vijeća i brojnim pozivima vjerskih vođa na mir, suživot i toleranciju, nemoguće se ne prisjetiti da  se radi o istim institucijama čiji su službenici, u ne malom broju i često u sklopu vjerskih obreda, podupirali i lobirali za dolazak na vlast upravo onih nacionalističkih stranaka koje su izazvale ratnu tragediju. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da se zajedno, u istim redovima sa onim koji danas insistiraju na tvrdnji da se ovdje nije vodio vjerski rat, nalaze i pojedinci koji su blagosiljali oružje, pozivali na sveti rat i obečavali mjesto u raju, držali mise zadušnice osvjedočenim zločincima, diskriminisali na etničkoj osnovi prilikom raspodjele humanitarne pomoći namijenjene svima i tako dalje. Valja reći da ima časnih izuzetaka i naglasiti da nisu svi “sa đavolom tikve sadili”, ali danas u vremenu tranzicijske berbe i uživanja u plodovima rada, kad' se sve zbroji i oduzme, meni se ipak čini da svi oni “pušu u istu tikvu”. Nisam čuo glasove neslaganja iz redova Katoličke crkve povodom diskriminacije djece u školama u Čapljini ili protivljenje od strane bilo koga iz Islamske zajednice povodom namjere da se uvede vjeronauk u sarajevske vrtiće i time pomjeri dobna granica u kojoj nove generacije započinju proces uviđanja međusobnih različitosti. A nisu im mrski ni prvaci ekonomske tranzicije, naprotiv, održavaju dobre veze s njima. Neki su čak, unatoč činjenici da su ponosni vlasnici krivičnih prijava na skoro 600 stranica u posjedu Federalnog tužilaštva BiH, dogurali i do mjesta predsjednika Sabora Islamske zajednice. No, to nije tema naše današnje emisije...

Naravno, uvodne rečenice u ovaj tekst predstavljaju pokušaj sarkazma zamjenom pozicija kritičara i kritikovanih, međutim, ono što je zabrinjavajuće, jeste to da će pristup koji sam postavio u uvodu ogromna većina percepirati kao uvredljiv, neozbiljan ili smiješan, dok će s druge strane stav po kojem Queer festival predstavlja ramazansku provokaciju biti prihvaćen i opravdan. I upravo to puno govori o stanju društvene svijesti kod nas, o antidemokratskim tendencijama i nepriznavanju slobode izražavanja vlastitog identiteta u javnoj sferi. Pitam se kojom to logikom ramazan ima prednost nad Queer festivalom? Kako to da festival predstavlja uvredu i prijetnju ramazanu, a ne obratno? Jesmo li u međuvremenu postali vjerska država, a da me niko nije obavjestio, ili se radi o još jednoj varijaciji balkanskog iživljavanja nad manjinama, bez obzira o kome je riječ? 

Kada dušebrižnici i kreposni čuvari morala poručuju homoseksualcima da svoju seksualnu orijentaciju ispoljavaju u svoja četiri zida, zašto ih onda ne bi poučili vlastitim primjerom pa svoju vjersku orijentaciju upražnjavali na isti način, u svojim sobama i za to namijenjenim bogomoljama, budući da i jedna i druga orijentacija predstavljaju privatnu stvar pojedinca. Zašto ezani i crkvena zvona ne ostanu u privatnim prostorijama? Pitaju li se da li mene, kao ateistu, to možda vrijeđa?

Što se tiče Sarajeva ima tu još nekih pitanja, kao naprimjer da li bi se ovakva halabuka podigla da se Queer festivala dešava u božićno vrijeme?

Previše je pitanja bez odgovora... ustvari, odgovori su poznati, ali poražava činjenica da nam je tako kako jeste i da se tu malo toga može promijeniti, barem trenutno, pa je onda lakše živjeti vjerujući da odgovore i ne znamo. Vježbajmo strpljenje kroz  osjećaj nelagode što jedemo ili pijemo na ulici dok neki poste, otrpimo poneki ljutit pogled, pa i dobacivanje, i imajmo razumijevanja za krmad u Teheranu, sada kad znamo kako im je. 

Denis Kajić

Kad odjednom na horizontu,
ugledam največu na svijetu;
zubalo joj suncem sije,
na oči sam navuko koltrine.

Postovani,

Nepokret Jos podrzava bankare, podrzava policiju, podrzava politicko-mafijasko-vjerske oligarhije u njihovim naporima da do koze opljackaju populaciju koja im uporno iskazuje podrsku na izborima. Iste podrzavamo i u stvaranju nepismene i socijalno ovisne populacije koja nema drugog izbora osim da suti i trpi.

Sve u svemu puna podrska vjersko-jaransko-mafijaskim taldzijama na vlasti i svaka im je zlatna i paznje vrijedna.

S postovanjem,

Aktivista nepokreta Jos

Darjan.

Biggy je bio, ost'o i biće lik ... Negdje je u Dojčlandu, udao se ... nadamo se da je sretan i da mu je OK. Trazeci ga po Skypu bezuspješno, prosurfali smoGuglijom i naisli na njegovo pismo iz 1999g koje prenosimo u cijelosti ...

Message from a friend

Hallo my name is Mesud Mujezinovic, I'm from Prishtina. I'm very young; I am 23 years old. In my hometown I studied at the college for civil engineering. My friends in Prishtina called me BIGGY.

Today I am in Sarajevo, where, do to the situation I have found myself. I have left Prishtina on the 23rd of March, and I traveled together with my mother 8 days to Sarajevo. When we came here, at the bus station, we didn't know what to do. Could you know, if you were on my place what to do in a middle of nowhere at 1 AM? When we arrived, my mother had a hearth attack, and I must say that I was more than happy when a young man took us to his home and give as a safe place for that night. The day after my life as a refugee started. The police officers at the bus station told us to go to Rakovica, to the Transit refugee center. That' s where we are still living. My "new" life seams to me a little bit confused. I never lived without any privacy, I never lived a life without the normal things that all of as have in their hones: a proper bed, books, music. I am asking myself who is reading my books now, and does this person know what the words in those books means. However, the worst thing for me is the worry for my friends for which I don't know are they still alive, where they are.. Many of my friends were or Albanians or Serbs, and right now, I feel sorry for all of them who are refugees but also for those who stayed in Prishtina. I am so sorry that I can't, even with a nice word, to send them a gesture of support. Many of my friends are from those, so-called, mixed marriages, and I would like that nothing happen to them. They are the future of the region from which I just escaped. I don't know, I don't know, will I ever return to my hometown, but if I return, those people will be the only reason.

Now I am living in Rakovica, together with 1600 people. I sleep in a room with 8 other people, in a tent where 200 other people live. Sometimes I get irritated when some of them put music on laud, and when I can't sleep properly. Anyway, I didn't sleep normally since I left Prishtina. But I don't get angry, because I know that this is a normal thing when so many people share the same house, or better to say same room. Than I start to smile and think: do we have enough coffee for one cup? After breakfast we start to think will we go further (to the third countries) or will we be able to go back our homes soon. Will we be able to continue a normal life?

In the camp I am disturbed by the fact that people are still unorganized, and that they don't want to participate in group actions (distribution of food, clothes, participation in different seminars), because they believe that they will solve all their problems when they leave for an third country. During the time that they spent here they think about nothing else except how to leave. This kind of behavior I think is wrong. That way of thinking and behaving bring to different misunderstandings, what guides, sometimes, even to physical conflicts. But, that kind of conflict is not the only one, but also the fact that people don't take care about the hygienic around themselves. They leave a lot of rubbish around the tents, toilets, but also in their rooms. Regardless to all help that the local and international NGO are offering to us, that help can't help to people who don't want to help themselves. However, young people in the camp are doing their best to bring certain harmony, and we see our camp as our home.

<>

dj denza organizuje miting protiv bure
u Mostaru 22.03.2008 na carinskom mostu
povodom sve učestalijih napada bure!
Pozivamo sve ljude dobre volje da se priključe ovom našem protestu.
šifra: podigni kragnu preko mosta

<>
iako najavljen jos 11.01.2006., miting protiv bure u mostaru je iz tehnickih razloga pomjeren za 28.02.2011. u eri mitinga i protesta...ne zelimo smetati

DOSTA NASILJA – HOĆEMO OSTAVKE!

Pokret Dosta pozdravlja vanrednu sjednicu Kantonalnih lidera u Sarajevu.

Međutim, to je šuplja priča.

Ultimativno zahtijevamo da Semiha Borovac, gradonačelnica Sarajeva i Samir Silajdžić, premijer Kantona Sarajevo, hitno i neopozivo podnesu ostavke!

Dvoje navedenih su direktno odgovorni za stanje u Sarajevu, gradu u kojem noževima ubijaju mlade, bacaju bombe, pucaju ljudima u glavu i spaljuju starce.

Ostavke očekujemo do srijede, 13. 2. 2008. godine.

Njihovim nasljednicima poručujemo da u minimalnom roku riješe pitanje sigurnosti u Sarajevu, ili će ih zadesiti mnogo gora situacija od one u subotu!

Opozicija i sve ostale stranke se pod hitno moraju očitovati o traženim ostavkama.

Pozivamo građane i građanke Sarajeva da njihova zadnja reakcija ne bude protest održan u subotu. U srijedu, 13. 2. 2008. godine u 11:55 h će se održati novi masovni protesti ispred zgrade Kantona Sarajevo. Moramo se okupiti u još većem broju i pokazati nesposobnim političarima da se ne šalimo!

Nevladine organizacije, opozicija, demobilisani borci, otpušteni i opljačkani radnici i radnice i svi/e ostali/e  MORAJU da stanu na stranu građana i građanki i daju podršku protestima u srijedu.

Dosta nasilja – borimo se zajedno za normalan život u Sarajevu i ne dozvolimo da nikad više nijedna majka ne zaplače zbog ubica!

Srijeda 13. februar, zgrada Kantona Sarajevo na Skenderiji, 11:55 h!

DJ Denzla i Klonirani Kajići
"Azerbejdžan"